Školska godina 2009/2010. tek što je krenula, a na samom početku, Bajićeva muzička škola je proslavila veliki jubilej – Jedan vek postojanja škole. Koncert „Pronađi inspiraciju“ na velikoj sceni Srpskog narodnog pozorišta, kojim je obeležen ovaj jubilej, ostaće upamćen kod svih učesnika programa, kao i kod publike u sali i ispred malih ekrana, koja je sa nevericom, odobravanjem i ljubavlju, posmatrala svu tu masu mladih ljudi poletnih da naprave nešto zajedno, veliko i značajno, i da pomognu svojoj školi da se predstavi u najboljem svetlu, da pokažu šta je to što se radi u toj školi o kojoj se toliko priča i iza čijih zidova stalno dopiru zvuci muzike, da pokažu koliko mnogo žele, a kada su tu svi zajedno, sa velikim emocijama i trudom, koliko mnogo i mogu. I uspeli su!!! Na scenu je u toku večeri izašlo 490 umetnika – u horu zabavišta je bilo 118 dece, Bajićevih slavuja 38, gudača 24, harmonikaša 25. Mešoviti hor je brojao 185 učesika, a orkestar 100 !!!
Koncert je otvorila Radmila Rakin Martinović, direktorka Muzičke škole „Isidor Bajić“:
“„U Muzičkoj školi mora svaki učenik vežbati i spremati se za čas – a ne oslanjati se na učitelja, a sam ništa ne raditi.
U Muzičkoj školi đak se upućuje na samostalni rad i dužnost, a to utiče na vaspitanje karaktera detetova.
Učenik je siguran da će dobiti dobru nastavu.
Muzička škola svestrano vaspitava učenika. Ona ne samo da uči učenika dobro svirati, nego učeći ga teoriji muzičkih nauka, vaspitava ga, da muziku kao nauku razume i da u njoj uživa.
U Muzičkoj školi učenik ima priliku da se upozna sa muzičkom literaturom.
Vaspitanje muzičko je u školi mnogo jeftinije nego inače.
Muzička škola je kulturni zavod koji ima ozbiljan zadatak i koji je pred javnosti odgovoran za uspeh“.
Dragi učenici i roditelji, poštovane kolege, uvaženi gosti;
Ovo su reči Isidora Bajića izgovorene 17.oktobra 1909. godine.
Danas kada proslavljamo veliki jubilej:
100 godina od osnivanja Muzičke škole “Isidor Bajić”, sećamo se sa dubokim poštovanjem mnogih generacija pre nas.
Iskreno verujum, da nam je u nasledstvo ostavljena misija, da koračamo putem kojim se ređe ide.
Drage moje kolege!
Veliko hvala svima onima koji su nas naučili :
…….da ispričamo našu priču o beskrajnoj snazi talenta!
…… da, ulažući sebe, pokažemo lepotu darivanja!
…… da čudesnoj alhemiji dodamo osmeh!
…… da okupimo ljude koji žele da se razumeju!
…… da podarimo snagu toj energiji!
…….da, svi zajedno, pronađemo najbolje u nama!
…… da budemo bolji nego što jesmo!
…….da pokušavamo nemoguće!
…….da nikada ne odustajemo!
Tako smo uspeli da pronađemo inspiraciju!!!!!!!!!!
Veliko hvala svima Vama koji ste nas podržali:
……jer ste uprkos našim manama darovali sebe!
……jer ste upoznali lepotu i snagu talenta!
……jer ste uspeli da prepoznate istinske vrednosti!
……jer ste uspeli da osetite ostvarenje!
……jer ste uspeli da dotaknete ispunjenje!
…… hvala na svim osmesima i ljubaznim rečima!
…….hvala što ste sa nama na putu kojim se ređe ide!
Hvala Vam što ste u nama pronašli inspiraciju!!!!!!!!!!
U prostoru i vremenu u kome je svakodnevica iskušenje,svi mi zajedno darujemo mladim i talentovanim muzičarima “samo mogućnost” da pronađu svoj put kroz svet umetnosti.
Dragi moji učenici!
Svim srcem Vam želim sreću na tom putu!
Koračajte slobodno!
Verujući u postojanje apsolutne lepote i čarobnu moć muzike, svima vama od srca želim, da večeras pronađete inspiraciju!”
(english)
Zatim je sve prisutne pozdravio naš gost, dr Gerd Ajker (Dr Gerd Eicker), predsednik Evropske unije muzičkih škola:
“Dame i gospodo,
dragi mladi pevači i muzičari,
u ime Evropske Unije muzičkih škola prenosim Vam najsrdačnije čestitke povodom 100. godišnjice postojanja Muzičke škole, ovde u Novom Sadu. Nema mnogo Muzičkih škola u Evropi koje se mogu osvrnuti na tako dugu, neprekidnu tradiciju. Ipak je muzičko obrazovanje bilo dobrim delom 20. veka privilegija dece iz dobrostojećih porodica koje su mogle sebi da priušte ovakvo jedno dodatno obrazovanje. Ove porodice su se zalagale za humanističko obrazovanje, koje je pre stvaranja buržoazije bilo namenjeno samo deci iz plemićkih porodica. Tek u upravo prošlom stoleću je neko prepoznao značaj narodnog obrazovanja u koje spada i muzičko obrazovanje. Ipak od spoznaje do realizacije, to nam je poznato, dug je put, koji je posebno na teškom političkom polju popločan velikim kamenjem, a ponekad i velikim stenama.
Ovde u Novom Sadu je, čini mi se, taj put bio ravniji. Doduše bila je potrebna jedna ličnost, koja je jasno sledila ideju muzičkog obrazovanja naroda: Isidor Bajić, veliki kompozitor i dirigent hora, koji je 1909. godine uspeo da osnuje ovu školu. Ali on nije hteo školu za zabavu, već je zahtevao ozbiljno bavljenje muzikom.
Sa jedne strane je podsticao samostalan rad dece, a sa druge strane je zahtevao ispunjavanje ličnih ciljeva i mogućnosti. Danas bi neko možda rekao: Otkrij svoj talenat i razvijaj ga, prepoznaj svoje mogućnosti i ispuni ih! Ali preduslove za to mora stvoriti društvo, javnost. Jer muzičke škole su obrazovne ustanove sa veoma ozbiljnim zahtevima. Tek prošle godine je hor Muzičke škole Novi Sad imao prilike da osvoji publiku u Bonu svojim izvanrednim kvalitetom.
Ovaj principijelni stav nas i danas pokreće. 27 Nacionalnih saveza ujedinjenih u Evropsku Uniju muzičkih škola slede ovaj cilj. A svaka pojedina muzička škola može doprineti da naša Evropa ne bude samo jak ekonomski region već i kultuni region u kome muzičko obrazovanje igra značajnu ulogu. Pri tome je to tako jednostavno – muzika nema problem različitosti jezika. Mi svi govorimo isti jezik sa različitim melodijama. Ali mi se razumemo kada stvaramo muziku.
Zbog toga pozivam sve odgovorne u politici i obrazovanju da podrže rad muzičkih škola i njihovih saveza. Ne postoji bolja investicija u razvoj mirne i humane Evrope!
Hvala Vam!”
(english)
Tako je počela proslava, a onda su na binu pred više od 1000 gledalaca, bez straha, spontano i veselo izašli mališani iz Muzičkog zabavišta. Čak 118 polaznika Muzičkog zabavišta Bajićeve muzičke škole, krajnje simpatično, odpevali su i odglumili nekoliko dečjih pesmica: “Kapetan Jan”, “Bio jednom jedan lav”, “Joj što volim dinje”. Brojni hor malih pevača uzrasta od 4 do 7 godina iskusno i sa poletom vodila je Marija Josimović.
Potom se na bini našao Hor OMŠ „Bajićevi slavuji“ koji se pod dirigentskim vođstvom Ane Kovačić, predstavio sa himnom ansambla, pesmom iz Belgije sa lepom porukom „Ljubav stvara bolji svet“, kao i numerom iz filma Titanik – „My Heart Will Go On“.
„Bajićevi mali gudači“ su, zahvaljujući čoveku koji ih godinama tako dobro vodi, dirigentu Čaba Zimi, i ovaj put bili originalni. Izveli su dve zanimljive, duhovite i nepretenciozne kompozicije: „Igra violine“ kompozitora Persija Flečera i neobični „Bluz tango“, u čijem izvođenju su učestvovali učenici Baletske škole, Marko Dubovac i Helena Aksamit.
U ovoj svojevrsnoj promociji mladosti i dara Muzičke škole „Isidor Bajić“, na kraju prvog dela koncerta predstavio se Orkestar harmonika „Margita Baračkov“ sa mladim i talentovanim dirigentom Igorom Paroškim, koji je izveo prvi venčić Bajićevog „Srpskog cveća za srpska srca“, kao i aranžman regtajma „Black bottom“ kompozitora Reja Hendersona.
Za razliku od prvog dela koncerta koji je oslikao Bajićevu školu od Muzičkog zabavišta do Srednje muzičke škole i početke mladih muzičara, drugi deo koncerta obuhvatio je spektakularan nastup Mešovitog hora i Simfonijskog orkestra Bajićeve srednje škole, u kojem su se ovom prilikom, na naše veliko zadovoljstvo, našli i bivši i sadašnji učenici i profesori škole. Na programu velikog izvođačkog ansambla koji je brojao preko dve stotine izvođača, a kojim je dirigovao mladi, temperamentni i muzikalni Aleksandar Kojić, prvo se našao raspevani i popularni „Valcer“ Arama Hačaturijana iz Orkestarske svite „Maskarada“, a nakon toga su nas vešto i maštovito poveli na zanimljivo putovanje kroz svet muzike „Paradom horskih hitova“, koja je obuhvatila odlomke najpoznatijih horskih numera, od Hendlovog hora „Aleluja“ i Betovenove „Ode radosti“, fragmenata iz opera Verdija, Borodina i Bizea, pa sve do poznate „Srpkinje“ iz Bajićeve opere „Knez Ivo od Semberije“. Orkestar je zatim odsvirao i Šostakovičev „Valcer broj 2“ iz Svite za orkestar.
Na kraju programa proslave jubileja, kao iznenađenje za sve, uz hor i orkestar na bini su se našle specijalne gošće, bivše učenice Muzičke škole „Isidor Bajić“, sada članice Gudačkog ansambla „Studio Alektik“, koje su na električnim instrumentima izvele ponovo Šostakovičev „Valcer broj 2“, ali u svom originalnom aranžmanu.
Bajićeva škola, stogodišnjak sa savremenim shvatanjima, ovim koncertom je pokazala svoju otvorenost ka savremenom duhu, kao i beskrajno poštovanje tradicije, te je na temeljima svoje bogate prošlosti izgradila put ka lepšoj budućnosti.
Tatjana Čapko,
PR Muzičke škole “Isidor Bajić”